Dobrodošli! Welcome! Willkommen!
Osnutak
Početkom 1983. godine, točnije 10. ožujka glazbeni
amaterizam grada Zagreba obogaćen je osnutkom mješovitog pjevačkog zbora
KUD-a "RIZ" (Radio industrija Zagreb) na poticaj glazbenog amatera
Milivoja Maleševića, tadašnjeg predsjednika Kluba kulture RIZ-a i
maestra Zlatana Sindičića, do danas stalnog dirigenta Zbora.
U jesen 1986. godine Zboru se priključuju učenici XV. matematičke
gimnazije, u čijim prostorima djeluje do pred kraj 1997. godine. U
počast velikanu hrvatske glazbene kulture, skladatelju i dirigentu Ivanu
pl. Zajcu, Zbor 1989. godine dobiva ime Hrvatski pjevački zbor "Ivan
pl. Zajc".
Skladatelji i djela
Zbor njeguje širok repertoar skladbi (a cappella i oratorijskog izraza) od starih majstora polifonije do suvremenih autora. Četrdesetak skladbi hrvatskih skladatelja (D. Bassanese, Đ. Dekleva-Radaković, J. Kaplan, A. Marković, N. Njirić, B. Okmaca, B. Starc, L. Županović) doživjele su svoju prvu izvedbu upravo u izvođenju ovog ansambla čime Zbor na svoj način pridonosi promidžbi suvremenog hrvatskog zborskog skladateljstva. Zbor je također izveo velik broj kapitalnih djela hrvatske zborske literature (od I. Šibenčanina, A. Motovunjanina, V. Jelića preko I. pl. Zajca, V. Lisinskog, B. Berse, J. Š. Slavenskog, R. Matza, I. M. Ronjgova, J. Gotovca, S. Zlatića, B. Papandopula do I. Kuljerića, E. Cossetta i drugih), te uz niz naših renomiranih umjetnika mnoga djela hrvatske i strane glazbene baštine, kao i manje ili nikako izvođena djela (Misa solemnis, I. pl. Zajca).Uspjesi
Tijekom 1994. godine sudjelovao je u scenskoj izvedbi
opere Rigoletto, G. Verdija u Draguignanu (Francuska); od sezone
1996./97. redovito sudjeluje u izvedbama operete Šišmiš, J. Straussa
ml.u kazalištu Komedija; 1997. Sa Zagrebačkim solistima izvodi
Magnificat, J. S. Bacha na otvorenju Ljetnih igara u Rovinju; u siječnju
1998. uz Zbor i Simfonijski orkestar HRT oratorij Kralj Tomislav mladog
varaždinskog skladatelja Davora Bobića; u travnju 1998. uz Simfonijski
orkestar Hrvatske vojske Mesiju, G. F. Handela; u svibnju 1998. uz
Filharmonijski zbor Zagreb i Komorni orkestar HNK Split u Splitu i
Zagrebu izvodi hrvatsku praizvedbu Magnificat, Johna Ruttera.
U srpnju 1998. na otvorenju Zagrebačkog ljeta sudjelovao je u izvedbi
operete Boccaccio F. von Suppea sa Gradskim kazalištem Komedija, pod
ravnanjem maestra Uroša Lajovica. Uz Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a
pod ravnanjem maestra Nikše Bareze u prosincu 1998. izveo je Te Deum, A.
Brucknera (Zagreb), a u siječnju 1999. Carminu Buranu, C. Orffa
(Salzburg-Austrija); u ožujku 1999. Requiem, W. A. Mozarta (Zagreb), u
travnju 1999. Hrvatski glagoljaški rekvijem, I. Kuljerića sa
Simfonijskim orkestrom i Zborom HRT, te praizvedbu "Tin simfonije",
S.Horvata sa Simfonijskim puhačkim orkestrom HV pod ravnanjem maestra
Vjekoslava Šuteja (Zagreb); uz Zagrebačku filharmoniju u srpnju 1999.
(Finkerstein-Austrija) "Requiem", G.Verdija pod ravnanjem maestra Georga
Kugi. U prosincu 1999. (Zagreb i Varaždin) pod ravnanjem maestra
Johannesa Wildnera “Messa di Gloria”, G. Puccinija, ciklus "Raspela", N.
Njirića (2000.), sa Simfonijskim orkestrom i Zborom HRT u siječnju
2001. poemu "Prometej", A. N. Skrjabina (dirigent Pavle Dešpalj), u
veljači 2001. koncertna izvedba opere "Ernani", G. Verdija (pod
ravnanjem Nikše Bareze), u travnju 2001. "Muka i smrt Kristuševa po
Mateušu", B. Širole sa Varaždinskim komornim orkestrom (dirigent Mladen
Tarbuk), a u svibnju 2001. praizvedbu “Kajkavske mise” Zorana Novačića
sa Hrvatskim komornim orkestrom pod ravnanjem autora.
U listopadu 2001. "Kanconijer", I. Kuljerića uz Zbor i Simfonijski
orkestar HRT-a (dir. I. Kuljerić), 12/2001 opera "Turandot", G. Puccini
uz Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a (dir. V. Benić), 03/2002 oratorij
"The Dream of Gerontius" E. Elgar uz Zagrebačku filharmoniju (dir. C.
Iwamura), "Simfoniju psalama", I. Stravinskog 03/2003 uz Zbor HRT-a i
Zagrebačku filharmoniju (dir. M. Foster), u srpnju 2004. "Requiem", W.
A. Mozarta (Pariz i Versailles) uz Orkestar Wolfgang Amadeus (dir.
J.Iwer).
2005. "Cantus buranus", Corvus Corax, srednjovjekovni band, uz
filharmonijski orkestar i zbor Državnog kazališta u Cottbusu (Cottbus,
Wacken, Berlin-Njemačka), 2006. "Cantus buranus", Corvus Corax
(Groningen-Nizozemska), 2008. godine W. A. Mozart Requiem uz Zagrebački
komorni orkestar (dir. Vladimir Kranjčević) u Zagrebu te u crkvi Sv.
Magdalene (La Madeleine), Pariz (dir. Jean-Louis Petit). U travnju 2009.
godine nastupa na Trećem međunarodnom festivalu zborova u Limi, Peru,
gdje osim samostalnog koncerta (djela hrvatskih autora), s ostalim
zborovima izvodi Gloriu, F. Poulenca (dir. Werner Pfaff). U srpnju 2011.
godine nastupa na Prvom međunarodnom festivalu zborova "Maltepe 2011" u
Istanbulu, Maltepe, Turska.
2013. godine Zbor slavi svoju 30. obljetnicu osnutka koncertom u crkvi Sv. Križa u Sigetu izvodeći J. Rutter: Magnificat i odabrane skladbe. Tijekom 2014.g. nastupa u Parizu i Loretu, a 2015.g. nastupa na festivalu FAKS Rovinj te u Vrsaru i na Festivalu glazbe Zagreb 2015.g. U srpnju 2016.g. izvodi Mozartov Requiem u Parizu, u crkvi Sv. Magdalene (La Madeleine, dirigent Jean-Louis Petit), a u prosincu iste godine sudjeluje u izvođenju glazbeno-scenskog spektakla "Mirakul" u K.D. Vatroslav Lisinski (D. Žanko - I. Krajač). U ožujku 2017.g. gostuje u Augsburgu i Rehlingu (Njemačka) gdje nastupa s djelima hrvatskih skladatelja. Tijekom 2017. održao je niz duhovnih koncerata u zagrebačkim crkvama, sudjelovao na susretu ilirskih zborova, a u listopadu iste godine održao zajednički koncert s gostima iz Rehlinga (Njemačka). Krajem 2017. godine ponovo sudjeluje u izvedbi glazbeno-scenskog spektakla „Mirakul“ u K.D. Vatroslav Lisinski.
2018. godine Zbor slavi svoju 35. obljetnicu osnutka koncertom u crkvi Sv. Antuna Padovanskog na Sv. Duhu izvedbom djela hrvatskih i stranih skladatelja. U lipnju 2018. sudjeluje na natjecanju i festivalu Chernomorski zvutsi u bugarskom gradu Balčiku.
Nagrade i priznanja
Dobitnik je velikog broja priznanja i nagrada:
- jedna zlatna i tri srebrne plakete s natjecanja hrvatskih pjevačkih zborova (u Zadru i Rijeci);
- plaketa sa 16. međunarodnog susreta Alpe Adria Canta (1993. - Pordenone, Italija);
- prvo mjesto na Proljetnim susretima glazbenih amatera grada Zagreba (1995.);
- zlatne plakete (1997.) i (1999.) i srebrna plaketa (1998.) sa Natjecanja pjevačkih zborova u Zagrebu;
- brončana plaketa na 4. natjecanju pjevačkih zborova (2000.);
- 3. nagrada na 6. natjecanju pjevačkih zborova (2002.);
- plaketa grada Zagreba za 20. obljetnicu rada (2004.);
- na svjetskom festivalu zborova Fleischmann Int. u Corku, Irska (2005.), osvaja bodove u rangu srebrne plakete;
- dobitnik je posebnog priznanja za najbolje izvedeno domaće djelo Zlatna Vila (2006.);
- od 1989. godine redovit je sudionik susreta pjevačkih zborova Naš kanat je lip u Poreču;
- plaketa sa 3. međunarodnog festivala zborova "Cantando unimos al mundo" (travanj 2009. Lima, Peru);
- srebrna nagrada na 10. Natjecanju zborova Zagreb 2010, te specijalna
dodatna nagrada, pehar za najbolje izvedeno djelo domaćeg autora (2010).
- prvo mjesto u rangu srebrne plakete na 1. natjecanju hrvatske
tradicijske vokalne glazbe Zagreb 2011 te posebna nagrada skulptura
Natjecanja kao pobjednik kategorije.
- na 13. međunarodnom festivalu zborova "Zlatna vila" 2013.g. u Prijedoru (BiH) zbor je dobio posebno priznanje za inovaciju i virtuoznost u interpretaciji glazbenog djela
Osim čestih koncerata u Zagrebu, Zbor je nastupao diljem Hrvatske (Đurđevac, Glina, Križevci, Koprivnica, Slunj, Split, Pazin, Poreč, Rijeka, Rovinj, Vojnić, Vrginmost, Zadar, Samobor i dr.), često gostuje u inozemstvu (Austrija, Portugal, Danska, Francuska, Italija, Češka, Mađarska, Njemačka, Slovenija, BiH, Švedska, Peru, Turska, Makedonija, Bugarska).
Zbor ima snimljena dva samostalna nosača zvuka („Ave Maria“ i „Negro Spirituals“) te više CD i DVD snimki gdje je sudjelovao kao jedan od izvođača (I.Kuljerić: Hrvatski glagoljaški rekvijem; Corvus Corax: Cantus Buranum, glazbeno-scenski spektakl Mirakul (D. Žanko - I. Krajač) i dr.).
Dirigent
Jedan od osnivača, stalni dirigent Zbora, prof. Zlatan Sindičić, diplomirao je na teoretsko-pedagoškom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu, te završio Odjel solo pjevanja u GŠ Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Od 1980. do 1985. član je “Zagrebačkih madrigalista”, a od 2002. do 2004. bio je dirigent «Gradskog zbora Jastrebarsko». Od 1969. godine voditelj je i plesač «Izvorne folklorne skupine Silba», te niz godina sudjeluje kao asistent i predavač na Međunarodnoj školi folklora koju organizira Hrvatska matica iseljenika. Član je stručnih komisija na državnim i međunarodnim natjecanjima i susretima.
Zlatan Sindičić je jedan od osnivača i stalni dirigent Hrvatskog pjevačkog zbora Ivan pl. Zajc.
Zbor je doveo do zavidnih interpretativnih dometa o
čemu svjedoče brojna priznanja i učestali pozivi na nastupe u Hrvatskoj i
inozemstvu.
Rođen je u Zadru, gdje je završio gimnaziju i srednju glazbenu školu.
Apsolvirao je odjel matematike i fizike na Pedagoškoj akademiji u Zadru.
Godine 1979. diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu
teoretsko-pedagoški smjer. Usporedno sa studijem na Muzičkoj akademiji
diplomirao je na odjelu solo-pjevanja u Glazbenoj školi Vatroslava
Lisinskog u klasi prof. Renate Šeringer.
Za vrijeme studija glazbe predavao je glasovir u školi za ritmiku i
ples, te u Glazbenoj školi Ivana Zajca. Radio je kao stručni suradnik u
Centru za kulturu i informacije Maksimir, a od godine 1982. do 1993. u
Hrvatskom saboru kulture na mjestu stručnog suradnika za glazbenu
kulturu.
Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Već 1967. godine
uključuje se kao pjevač u rad HPGD Zoranić u Zadru, a po dolasku na
studij u Zagreb postaje stalni član-pjevač zbora Ivan Goran Kovačić, u
kojem je posljednjih nekoliko godina (do 1982.) bio korepetitor i
zamjenik dirigenta.
Od samog osnutka (1980.) do njihova gašenja (1985.) stalni je član Zagrebačkih madrigalista.
Ivan pl. Zajc
Rijetka je pojava u novijoj kulturnoj povijesti da
jedan umjetnik ovlada kroz puna četiri desetljeća glazbom jednog naroda,
kao što je bio slučaj sa skladateljem Ivanom pl. Zajcom, po kojem je
razdoblje hrvatske glazbe od 1870. do 1916. prozvano njegovim imenom.
Rođen 1832. godine u Rijeci, Ivan pl. Zajc je već u petoj godini počeo
učiti klavir i violinu, a u dvanaestoj skladati (sastavio malu operu
Maria Teresa) i javno nastupati. Sve su to bili znakovi da će se
posvetiti glazbi, a ne pravu, kako je to njegov otac, vojni kapelnik,
želio. I zaista, Zajc s očevom privolom odlazi 1850. na Konzervatorij u
Milanu, noseći svojih prvih dvadeset opusa.
Kao učenik istaknutih talijanskih skladatelja i pedagoga S.
Ronchetti-Montevitija, L. Rossija i A Mazzucata, Zajc je vrlo ozbiljno
prionuo studiju. O tome govore različita priznanja, nagrade i izvedbe
njegovih djela, a naročito ponuda da ostane u Milanu kao dirigent u
Scali, koju je dobio 1855. po završetku studija i uspješne izvedbe opere
La Tirolese. No Zajc, kojem su u medjuvremenu umrli roditelji, vraća se
u Rijeku, i znatno pridonosi snažnom bujanju riječkih glazbenih
zbivanja. U slijedećih šest vrlo plodnih godina, Zajc radi u Muzičkoj
školi i Kazalištu, te u Zbornoj crkvi, dirigira, sklada i svira, te
odgaja mlade glazbenike.
U Kazalištu Zajc dirigira mnogim vrhunskim opernim djelima: Verdijevom
Latinskom trilogijom (Traviata, Trovatore, Rigoletto, 1857), slijedeće
godine su na programu Apolloniev Ebreo, Verdijev Aroldo, Ferrarijevi Gli
ultimi giorni di Suli, Donizettijeva Linda di Chamounix, i opet
Traviata. Godina 1860. okrunjena je velikim Zajčevim uspjehom; osim
izvedbi opera La regina di Cipro (Pacini) i Marin Faliero (Donizetti)
postavio je i praizveo svoju prvu prikazanu operu (nakon diplomske opere
na konzervatoriju). Njegova Amelia ili Il bandito, postavljena je u
riječkom Kazalištu 14. travnja 1860, bila je prva opera domaćeg riječkog
skladatelja, veliki događaj za grad i veliki Zajčev uspjeh, burno
pozdravljen od sugrađana koji mu poklanjaju njegovu sliku, jedinu iz tog
razdoblja do danas sačuvanu. Ali nije to bila njegova jedina opera
napisana u to vrijeme. Uskoro nakon povratka iz Milana koncertno su
izvedeni odlomci iz opere Romilda (1856), a već 1858. skladao je dvije
nove opere, Adeliu i Mesinsku nevjestu, koje nisu izvedene. Potkraj
njegova riječkog djelovanja, izveden je vaudeville I funerali del
Carnevale, za koji je Zajc skladao scensku glazbu. Među brojnim djelima
nastalim u Rijeci, od opusa 80. do 152. više ih je posvetio upravo svome
gradu i sugrađanima. Jedan se valcer zove Die schöne Fiumanerin (La
bella Fiumana), drugi I Musicisti fiumani, potom je napisao Vittoria
quadrille - Liepa Riečanka te Fiumaner Marsche. Ipak, ambicije i
umjetnički probitak tjerale su ga drugamo. Rijeka mu više nije bila
dovoljna. 15. travnja 1862. uputio je magistratu dopis da je odlučio
krenuti drugamo, 22. rujna održao je u Kazalištu oproštajnu akademiju, a
u listopadu se uputio u Beč.
Premda su tada Bečom vladale melodije Straussa, Milöckera i Suppea, Zajc
se ubrzo afirmirao pa su njegova djela vedrog glazbenog kazališta,
Momci na brod, Fitzli-Putzli, Lazaroni iz Napulja i druga, a posebno
Bojsijska vještica, stekla veliku popularnost. Stupivši, međutim, u Beču
u krug Hrvata oko Hrvatskog akademskog društva 'Velebit', Zajc se našao
u dilemi, nastaviti graditi svjetsku slavu kao skladatelj opereta i
glazbenih komedija u Beču ili preuzeti tešku i odgovornu dužnost prema
svojoj domovini. Zajc se, pod utjecajem biskupa Josipa Jurja
Strossmayera, pjesnika Petra Preradovića, Ivana Trnskog, Augusta Šenoe,
Mirka Divkovića, kao i studenata Ivana Dežmana i Franje Markovića,
odlučuje za ovo drugo, početkom 1870. dolazi u Zagreb i postaje
ravnatelj Opere, a preuzima i vodstvo na školi Hrvatskog glazbenog
zavoda. Na prvoj je dužnosti djelovao do 1889. kada je Opera zbog
skučenih financijskih prilika prestala na neko vrijeme djelovati, dok je
na školi bio sve do 1908.
Uz veliku aktivnost koju je Zajc pokazao kao dirigent i učitelj, on je u
Zagrebu razvio i rijetko veliku energiju kao skladatelj te je napisao
gotovo tisuću opusa (od op.234 do op 1202)! Među njima su opere, Mislav,
Ban Leget, Nikola Šubić Zrinjski, Lizinka, Pan Tvardovski, Zlatka,
Kraljev hir, Prvi grijeh, Primorka, Galileo Galilej i Armida, operete,
brojne kantate, pjesme i zborovi, koncertantna i komorna djela i radovi
sa svih područja glazbenog stvaralaštva.
Glavno značenje Ivana pl. Zajca je u tome što je on, u vrijeme kad je u
Hrvatskoj vladala potpuna glazbena stagnacija, stvorio hrvatsku operu sa
suvremenim repertoarom, i što je svojim djelovanjem kao učitelj
pridonio suzbijanju diletantizma koji je dotad cvjetao. A to provesti
nije bilo ni jednostavno ni lako.
Zajc je umro 1914. u Zagrebu. Doživio je buđenje novih snaga koje će
hrvatsku glazbu dovesti na visok umjetnički nivo, na kojem se ona danas
nalazi. Povijesnu podlogu glazbene tragedije u tri čina (osam slika)
Nikola Šubić Zrinjski (opus 403) predstavlja pogibija Nikole IV
Zrinjskog 1566. u Sigetu. Libreto za ovo najuspjelije Zajčevo scensko
djelo, koje se od 1876. do danas zadržalo na repertoaru, napisao je Hugo
Badalić prema drami Theodora Körnera 'Zrinyi'.
Naša službena web stranica nalazi se na poveznici: http://www.ivanplzajc.hr/
Sada se nalazite na stranicama Zbora unutar platforme Mreže hrvatske kulture (www.mreza.hr)
Multimedija:
Laginjina 11
10000 Zagreb
Hrvatska
e-mail: ivanplzajc@ivanplzajc.hr
mobitel: +385 98 279-309